Naslovica Napretkovi kalendari NAPRETKOV povijesni kalendar za 2016.
NAPRETKOV povijesni kalendar za 2016. Ispis E-mail

kalendar-2016

Kalendar u pdf formatu pdf

"Blaženi i milosrdni, jer će postići milosrđe" (Mt 5,7).

Draga djeco! Gledam vas i vidim u vašem srcu smrt bez nade, nemir i glad. Nema molitve ni pouzdanja u Boga, zato mi Svevišnji dopušta da vam donesem nadu i radost. Otvorite se. Otvorite vaša srca Božjem milosrđu i On će vam dati sve što trebate i ispunit će vaša srca mirom jer On je mir i vaša nada...” (Gospina poruka, od 25. studenog 2010.)

Mir i dobro!

Poštovani i dragi vjernici, te ljudi dobre volje!

ČESTIT VAM BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2016. GODINA!

U godini Posvećenog života papa Franjo je proglasio Godinu milosrđa (od 8. prosinca 2015. do 30. studenoga 2016.). Izvanredni jubilej milosrđa ima za geslo “Milosrdni poput Oca”, koje je preuzeto iz Lukina Evanđelja. U buli Jubileja “Lice milosrđa” Papa poziva vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, kako bismo “probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva” i proglasili slobodu sužnjima suvremenih ropstava.

Potaknut tim činjenicama naš kalendar za 2016. posvećen je milosrđu. Kalendar posvješćuje Božje poruke o milosrđu, te pamti posebnosti Društva i Akademije – prepoznatljivih grana na osamstotom stablu Franjevačkog reda i četrnaeststoljetnoj hrvatskoj kulturi. Tu su ugrađene i poruke: Biti milosrdan – imati milo srce, znači davati ljubav drugome. To je temeljna značajka kršćanina, vjernika i čovjeka dobre volje. Mi spremno i radosno otvaramo svoje srce i pozivu pape Franje da se u zajedništvu s cijelom Crkvom uključimo u obilježavanje izvanrednoga Jubileja milosrđa i Svete godine milosrđa, koja je prigoda da »svoj pogled snažnije usmjerimo na milosrđe, kako bismo sami postali djelotvornim znakom Očeva djelovanja« (papa Franjo, Lice milosrđa, 3).

1. „Temeljna značajka i jezgra kršćanskog navještaja, piše fra Celesitin Tomić, jest milosrđe. Evanđelje je objava Božjeg milosrđa koje nam se otkriva u Isusu Kristu. Crkva, koju je utemeljio, mora biti kuća milosrđa. Prva kršćanska zajednica imala je sve zajedničko. „Oni (kršćani) koji se pridržavali apostolske pouke, zajedničkoga života, lomljenja kruha i molitava... Svi koji bijahu prigrlili vjeru držali su se zajedno i sve im je bilo zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i novac bi dijelili svakom kako bi komu trebalo...“ Dj 2,42-47). „Zbor onih koji prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša... sve (im je) bilo zajedničko... Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao.“ (Dj 4, 32-35). Kršćanstvo djelima milosrđa otvara značajnije proboje u povijest čovječanstva: uklanja neljudske običaje, gladijatorske igre, razapinjanje, pobačaj, izlaganje djece, odbacivanje nemoćnih i starih, dostojanstvo žene uzdiže, kida okove ropstva... Gdje se evanđelje posvema živi, ostvaruje se ono jedinstvo koje apostol ističe: „Nema više Židova i Grka; nema više roba i slobodnjaka; nema više muškarca i žene. Jer, svi ste vi jedan u Kristu Isusu“ (Gal 3,28). Svi Jedno u Isusu i prihvaćeni kao djeca Oca milosrđa, u kuću milosrđa.

2. Milosrđe je temeljna značajka svih religija. U svim religijama svijeta milosrđe i ljubav iskonske su značajke božanstva.
Bog je sveznajući, Svemogući, ali prvotno neizmjerna ljubav i milosrđe.
U Svetom pismu Bog se objavljuje kao Bog milosrđa. „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernosti“ (Izl 34,6). „Gospodin, tvoj Bog, Bog je milosrdan“ ( Pnz 4,31; 13,18; 2 Sam 24,14; Iz 13,18; Jr 6,23 itd. „Bog je Otac koji ima milosrđa za sirotu (Hoš 14,8). Objava Boga kao Boga milosrđa, Boga milostiva, Boga ljubavi, značajka je za starozavjetnu objavu. Ona ostaje značajka i za kršćanina, samo ta objava postaje stvarnost živa u Isusu Kristu u kojem se utjelovljuje Bog milosrđa i svake milosti, Bog ljubavi koj nam svjedoči djelima i riječima da je Bog ljubav-milosrđe.

3. Evanđelje je objava Božjeg milosrđa koje nam se otkriva u Isusu Kristu. Isus, koji je prošao svijetom čineći dobro i liječeći svaku bolest i nemoć, postao je i Učitelj milosrđa: „Blaženi milosrdni, jer će postići milosrđe“ (Mt 5,7).
Deset puta se u Evanđeljima kaže kako se Isus sažali, a samo je dvaput u drugom subjektu. To su: milosrdni Samarijanac kad vidi čovjeka gola, izranjena, polumrtva na cesti (Lk 10, 33) i milosrdni otac nad nezahvalnim sinom (Lk 15, 20).
Isus je pokazao milo srce u dvije prispodobe. Prispodobe o Očevu milosrđu i ljubavi prema bližnjemu zapisao je sveti Luka (Lk 10, 30-37 i 15, 11-32). Isus nam je ostavio dvije prispodobe koje su duboko utisnute u srca kršćanina, u kojima otkriva milosrđe nebeskog Oca i svojeg srca koje mora slijediti.
Prispodoba o Milosrdnom Samarijancu glasi: „Ali (neki zakonoznanac) želeći sebe opravdati, zapita Isusa: „A tko je moj bližnji?” Isus odvrati: “Neki čovjek silazeći iz Jeruzalema u Jerihon zapade među razbojnike koji ga svuku i izrane, te ostave napola mrtva pa odu. Slučajno je istim putem silazio neki svećenik, pa kad ga opazi, prođe suprotnom stranom puta. A tako i neki levit, kada dođe na to mjesto i opazi ga, prođe suprotnom stranom puta. Neki putnik, Samarijanac, dođe blizu njega, pa kad ga vidje, sažali se. Pristupi mu, poli mu rane uljem i vinom i povi ih. Zatim ga stavi na svoje živinče, odvede u gostionicu i pobrinu se za njega. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru: ‘Pobrini se za njega – reče mu - pa što god više potrošiš, ja ću ti na svom povratku, platiti.’ Koji se, po tvom mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je zapao među razbojnike? Zakonoznanac odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.” “Idi pa i ti radi tako!” reče mu Isus.
Tako Isus završi jednu od najljepših pouka i poruka o milosrđu.
Prispodoba o Izgubljenom sinu glasi: Još (Isus) reče: „Neki je čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče svomu ocu: ‘Oče, daj mi dio baštine koji mi priliči!’ Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mlađi sin skupi svoje te pođe u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeći život razvratno. Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.
Tada ode i pribi se uz nekog čovjeka one zemlje. On ga posla na svoje njive da pase svinje. Uzalud je čeznuo napuniti trbuh mahunama što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada dođe sebi i reče: ‘Koliko najamnika u mog oca ima u izobilju kruha, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svojemu pa mu reći: Oče, sagriješih protiv Neba i protiv tebe. Nisam više dostojan biti tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika. Diže se i krenu svom ocu. Dok je on još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti i pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reče: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i protiv tebe. Nisam više dostojan biti tvojim sinom!’ Tada otac reče svojim slugama: ‘Brzo donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite; pojedimo i veselo se pogostimo! Jer, ovaj sin moj bijaše mrtav i oživje; bijaše izgubljen i nađen je.’ I počnu se veselo gostiti. Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad se na povratku približi kući te ču pjesmu i igru, dozva k sebi jednoga od slugu i propita se što to znači. ‘Došao ti je brat –odgovori - pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina dobi zdrava.’ On se razljuti i ne htjede ući.
Njegov otac iziđe i nagovaraše ga. A on reče ocu: ‘Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao veselo pogostiti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama spiskao tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato mu otac odgovori: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veselo pogostiti i proveseliti, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i oživje; bijaše izgubljen i nađen je!’”
Takvo je Božje milosrđe. Takvo mora biti i kršćansko milosrđe. Navedene prispodobe su najsnažniji, najzahtjevniji i najodlučniji poziv na milosrđe To je najviši domet susreta s Bogom. Susrećemo iskustveno Boga po njegovu milosrđu.
Spašeni smo po Božjem milosrđu (Rim 11,30). „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!“ (Lk 6,36) Bog je milosrđe. On je „Otac milosrđa i Bog svake utjehe“ (2 Kor 1,3). Put kršćanske savršenosti jest da postanemo u milosrđu Bogu slični (Mt 5,48). To možemo postati po milosrdnoj ljubavi, koja mora biti sveopća i milosna, koja nas čini sličnim Ocu (Mt 4,4).
Milosrđe je raspoloživost da se priteče u pomoć potrebitomu; spremnost na praštanje iz čiste dobrote, bez interesa.
Pritom se razlikuje Božje milosrđe prema stvorovima i milosrđe čovjeka prema drugom čovjeku. Milosrđe iskazano bližnjemu konkretno je očitovanje ljubavi prema bližnjemu. Prema Evanđelju milosrđe je konkretno očitovanje ljubavi prema bližnjemu, tj. svakom čovjeku u konkretnoj situaciji (Milosrdni Samarijanac). U kršćanstvu su preuzete glavne postavke biblijskog shvaćanja milosrđa (univerzalnost i bezinteresnost). U katolicizmu se razlikuje sedam djela milosrđa tjelesnoga i sedam djela milosrđa duhovnoga. Tjelesna djela milosrđa su: gladna nahraniti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati, te duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

4. „Cijelo je Evanđelje, tvrdi papa Franjo, sažeto u riječi milosrđe; možemo reći da je milosrđe Kristovo lice, koje je On pokazao dolazeći ususret svima, ozdravljajući bolesne, jedući s grješnicima, naročito kad je, pribijen na križu, oprostio.“ U kršćanstvu milosrđe zauzima vrhunsko mjesto na ljestvici vrlina. U Novom zavjetu riječ se ponavlja 27 puta, uglavnom se primjenjuje na Boga i na one koji su Bogu slični. Tko je iskusio da je Bog njemu milostiv, on je milostiv drugome. Njima Isus kaže: „Idite i naučite što znači više volim milosrđe nego žrtvu“ (Mt 9,13). Gospodin šalje kršćane da nose njegovu ljubav u prvom redu siromašnima, koji su povlašteni u njegovim očima. Življeno milosrđe treba poticati kršćane na velikodušno otvaranje sadašnjim potrebama i učinkovito zauzimanje u novoj evangelizaciji, povlašćujući otvaranje prema najpotrebitijima.

5. U Katoličkoj crkvi, postoji karitas - latinski caritas = ljubav; institucija je ustanova ili ured koji organizirano prikuplja i dijeli pomoć siromasima. Osim nacionalnih od 1929. postoji Međunarodni karitas (Caritas Internationalis) sa sjedištem u Luzernu, a od 1951. u Rimu. Hrvatska biskupska konferencija osnovala je Hrvatski Caritas 1992. U kršćanskom svijetu milosrđe je potaknulo nastanak prvih bolnica, sirotišta i staračkih domova.
Biti milosrdan – imati milo srce, znači davati drugome. I to davati ono što mu po pravdi možda nismo dužni dati, ali ipak to činimo. Možemo reći da se milosrđe uvježbava iskustveno najprije kao dar Božji u vlastitom srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv drugome. Na jednom je mjestu Isus rekao: Idite i naučite što znači više volim milosrđe nego žrtvu (Mt 9,13). Tko je milosrdan čovjek? Svakako je to onaj koji je otvoren drugome, ponizan i krotak, te dopušta da drugi bude svoj - ono što jest. Milosrdan drugome uvijek činiti dobro i samo dobro. Premda mu se drugi koji put može činiti kao onaj koji mu stvara zapreke.

6. Sv. Franjo (1182.-1226.) sa svojom braćom pošao je papi Inocentu III. da ga pita za životni savjet. Papa je 1209. usmeno odobrio Pravilo života i milosrđe „po načinu svetog evanđelja“ koje Franjo „napisa jednostavno i s malo riječi“.
Papa „dopušta njemu i njegovim drugovima da posvuda propovijedaju pokoru“.
Franjevci su se razmilili svijetom svjedočeći življeno Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. U današnjoj Hercegovini djeluju, prema svjedočanstvu fra Petra Bakule, od 1231. godine. Tu smo i danas. Osnaživani Bogom živimo povijesne (ne)prilike. Fra Pavao Pelizer iz Rovinja upitao je u Imotskom jednog franjevca: „Dragi oče, Vi ste vidjeli one lijepe krajeve u Italiji. Što Vas je vratilo u ovu bijedu u ove pogibelji, da Vas nevjernici stalno progone? Odgovor je bio: Mnogopoštovani oče, domovina.“ Franjevci su krvavim slovima pisali povijest Crkve, Reda i hrvatskog naroda, a na kamenom križu iznad nje natpis ZA DOMOVINU.
Povijest franjevaca u Hercegovini, neki su poimenično spomenuti, svjedoči da su - fratri-svećenici ispovjednici gotovo osam stoljeća svjedoci milosrđa. Više stoljeća oni su Hercegovinu pretvorili u Baziliku na otvorenom:

„Crkva mu je divno podnebesje,
Oltar časni brdo i dolina,
Tamjan miris što se k nebu diže
Iz cvijeta i iz bijela svijeta
I iz krvi za krst prolivene.“ (Ivan Mažuranić)

Podnebesje je bila krstionica, ispovjedaonica, pričesnica, dvorana Posljednje večere. Kao rijetko gdje i danas se naši vjernici rado ispovijedaju na otvorenom. „U ispovjedaonici ste da opraštate, a ne da osuđujete! Nasljedujte Oca koji se nikada ne umara opraštati“. izvršavajte Kristovu svećeničku službu u radosti i ljubavi, želeći se dopasti jedino Bogu, a ne samima sebi. „Ružno je to kad svećenik živi da bi se dopao samome sebi... Pravi se paunom!“ – primijetio je Papa. „Imajte uvijek pred očima primjer Dobroga Pastira, koji nije došao da bude služen, već da služi“ i koji nije „ostao u svojoj ugodi“, već je izlazio, tražio i spašavao one koji su se izgubili.

7. Papa Franjo je proglasio Godinu milosrđa. Na početku poruke Papa želi da “Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, malne opipljivi dodir njegove nježnosti, da vjera svakog vjernika ojača te tako svjedočanstvo postane sve učinkovitije”...
Želim da jubilejski oprost dopre do sviju, kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, koji dolazi u susret svakoj osobi licem Oca koji prihvaća i oprašta, zaboravljajući potpuno počinjeni grijeh. Da bi doživjeli i zadobili oprost, vjernici su pozvani poduzeti kratko hodočašće prema Svetim vratima, otvorenim u svakoj katedrali ili u crkvama koje odrede dijecezanski biskupi, kao i na četirima papinskim bazilikama u Rimu, kao znak duboke želje za istinskim obraćenjem. ...Božje oproštenje ne može se uskratiti onome koji se pokajao, poglavito kada ta osoba pristupa sakramentu ispovijedi iskrena srca kako bi zadobila pomirenje s Ocem...“ Na kraju pisma Papa pripravu toga izvanrednog jubileja povjerava zagovoru Majci Milosrđa.

8. Simbol milosrđa je sv. fra Leopold Mandić. Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg–Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmlađi od dvanaestero djece obitelji Mandić. Umro je 30. srpnja 1942. u Padovi. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II.16. listopada 1983. Bio je četrdeset godina posrednik milosrđa u sakramentu pokore. Trajno je primjenjivao ljubav prema Bogu i posredovao Božje milosrđe za duše.
Otac Leopold nam je svojim životom naznačio put kojim treba ići: franjevački ideal mira, bratstva, malenosti, put koji nadilazi podjele i razdvojenosti, put potpunog povjerenja u Očevu milosrdnu ljubav, put na kojemu često pristupamo sakramentu svete ispovijedi, put na kojem častimo Blaženu Djevicu Mariju.

9. Draga braćo i sestre, uputimo se putem milosrdnog Samarijanca i Izgubljenog sina. Neka nas svakodnevno bude što više, te potvrdimo svojim euharistijskim zajedništvom živost naše vjere, baštinjenu marijansku pobožnost i milo srce tijekom trećeg tisućljeća kršćanstva.
Ujedinjeni i od Boga blagoslovljeni slavimo od Boga blagoslovljenu 2016. godinu, 114. Napretkovu i 4. Akademijinu obljetnicu sjećajući se i pomažući našoj mladeži. Nadalje, neka navedene obljetnice i ova Godina milosrđa bude poticaj svima nama, današnjim kršćanima, na iskreno svjedočanstvo života za Isusa Krista, u kojemu je »milosrđe postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac« (papa Franjo, Lice milosrđa, 1).

fra Andrija Nikić, predsjednik
Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru
i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Mostaru