Naslovica Napretkove tribine Tribina povodom obilježavanja imendana kraljice Katarine Kosa?a
•Ispis• •E-mail•

Prof. dr. fra Andrija Niki?

KORIJENI KRŠ?ANSKE I EUROPSKE CIVILIZACIJE U DANAŠ?NJOJ HERCEGOVINI

Krš?anstvo ove godine slavi 1700 godina svoje slobode! Slavlje se održalo u Nišu, rodnom gradu rimskog cara Konstantina[1], koji je potpisao tzv. Milanski edikt i dao krš?anima slobodu.[2]

Franjeva?ki pokret – franjevci, ?asne sestre klarise, ?lanovi Tre?eg reda, Frama i ostali sljedbenici Franjina ideala, ovih godina slavi osamstotu obljetnicu djelovanja. Jedno i drugo ostavilo je dubok korijen i u našoj sredini, pa zavrje?uje spomen.

Iz mnoštva vjerskih, kulturnih i civilizacijskih doga?aja koja su u dvije tisu?ljetnoj povijesti odigrala važnu ulogu u našoj domovini – na podru?ju današnje Hercegovine izdvajam samo dva doga?aja: 1. Takozvani Milanski edikt i krš?anska civilizacija, te 2. Franjeva?ka nazo?nost u Humskoj zemlji, odnosno Hercegovini.

I. Edikt slobode

U posljenje vrijeme (jesen 2013.) akademik Stjepan Krasi?, dominikanac i povjesni?ar, napisao je i na više mjesta objavio studiju o tzv. Milanskom ediktu. Opširna studja je objavljena u ?asopisu: RAD Razreda za društvene znanosti, HAZU, sv 516., knjiga 50, Zagreb, 2013., str. 1-51., a razgovori su objavljeni u Glasu Koncila, 1. prosinca 2013.[3] i na nezavisnom portalu[4]. Ukratko Znanstveni rad akademika Krasi?a argumentima je ustvrdio da "Milanski edikt" u navedenom smislu kako se tuma?i još uvijek do sad diljem svijeta zapravo nikad nije ni postojao, a niti je car Konstantin "uveo slobodu vjeroispovijesti". Edikt o slobodi svih vjeroispovijesti u Rimskom carstvu proglasom je obznanio 311. Dioklecijanov nasljednik i do tad najve?i progonitelj krš?ana Galerije." Potom dr. Krasi? analizira onodobne politi?ke i vjerske situacije u Rimskom Carstvu i upozorva kako je car Dioklecijan osnovao „tetrarhije" (vladavine ?etiriju careva: dvojice augusta i dvojice cezara) i decentralizaciju Carstva kako bi uredio goru?e pitanje naslje?ivanja na vrhu državne vlasti. „Zapravo Dioklecijan je namjeravao konsolidirati Carstvo i osvijestiti patriotizam oslanjaju?i se na tradicijsku rimsku religiju, koja je dovela do okrutnih progona krš?ana. Istina je da su oni u to doba predstavljali jednu desetinu ukupnog stanovništva, ali su ve? bili i zauzimali visoke pozicije u društvu, vojsci, pa ?ak i na carskom dvoru. Krš?ani su bili optuženi za razne "zlo?ina" protiv Carstva. Uslijedio je krvavi progon na svim razinama. U kratkim dobnim razmacima proglašena su ?etiri edikta a s namjerom da se potpuno iskorijeni krš?anstvo iz Rimskog carstva." Cara Dioklecijana je naslijedio Galerije, koji je još više poja?ao progone. „Me?utim, nije u tomu uspijevao. A od kad je shvatio beskorisnost svojih metoda, i to baš prije svoje smrti, 311. obznanio je edikt (najviši carski dokument obvezan za sve u Carstvu) o toleranciji u kojemu je po prvi put u povijesti Rimskog Carstva, priznao krš?anima pravo na slobodno prakticiranje njihove vjere bez straha od progona, zapovjedivši tako?er da im se vrati sva imovina koja im je do tad bila oduzeta. To je bila iznimna objava u politici Carstva i pravni temelj za svu kasniju politiku rimskih careva. Ipak nisu svi carevi prihvatili propise Galerijeva edikta. Zato jer je odbijanje osobito došlo o izražaja u isto?nom dijelu Carstva, u kojemu je cezar Maksimin Daja nastavio s progonima krš?ana." Nadalje, nastavlja dr. Krasi?: „Ipak taj su problem riješili augusti (dva prva cara): Konstantin i Licinije koji su se sastali u velja?i u godini 313. u Milanu, a povodom Licinijeve ženidbe Konstantinovom polusestrom Konstacijom. Postigli su usmeni dogovor o tomu da i na Istoku krš?ani moraju imati ista prava s poganima. Nakon što je Maksimin Daja, koriste?i Licinijev boravak u Milanu, pokušao prigrabiti svu vlast na Istoku, Licinije ga je pobijedio i iste je godine godine (313.) u Nikomediji, u svoje i Konstantinovo ime, objavio nalog u obliku ukaza ili reskripta upu?ena namjesniku provincije Bitinije u Maloj Aziji, a gdje je još uvijek bilo progona da prekine tu praksu i krš?ane ostavi u miru. Uz to im je pove?ana prava i slobode dopustivši im da se slobodno okupljaju u svojim crkvama i na grobljima, ali i da im se vrate sva zaplijenjena materijalna dobra koja su se tada nalazila bilo u vlasništvu države bilo pojedinaca. Tradicijska povjesnica ovaj dokument pripisuje Konstantinu tvrde?i da je bio objavljen u Milanu nazivaju?i ga tzv. "Milanskim ediktom", ali autorova znanstvena rasprava predo?ava i cjelovit prjevod Licinija teksta iz kojeg se može zaklju?iti da dva cara nisu donijeli nikakav dokument u Milanu koji bi se mogao zvati ediktom, ve? da je rije? o reskriptu koji je Licinije, u svoje i Konstantinovo ime objavio u Nikomediji, i da bi taj dokument trebalo zvati "Nikomedijskim reskriptom", a ne nikako "Milanskim ediktom"." Rije? je o reskriptu koji je Licinije, u svoje i Konstantinovo ime objavio u Nikomediji.[5]

I. 2. Zna?enje edikta

U Nikomedijskom rskriptu može se prepoznati ne samo sloboda vjere: Naime, »vjerska je sloboda u ishodištu moralne slobode. Otvorenost istini i dobru, otvorenost Bogu, ukorijenjena u ljudsku narav, daje puno dostojanstvo svakom ?ovjeku i jamstvo je uzajamnog poštovanja me?u osobama. Stoga, gledaju?i iz povijesne perspektive, možemo re?i da je rskript po?etak jednog procesa koji nije dovršen. Doga?aji koji su slijedili bili su podloga za bremenitu povijest uspona i padova; odnosa suradnje, nerazumijevanja i napetosti izme?u politike i vjere. U svemu tome možemo kao klju? za ?itanja uzeti kakvo je u pojedinim povijesnim razdobljima bilo poštovanje i ostvarivanje vjerske slobode.

(...) Podižu?i pogled prema Kristovu križu, u stalnom odnosu s Kristom živim i prisutnim, otvaraju?i mu svoje srce i svoj um u osobnoj i zajedni?koj molitvi, u?imo stvari promatrati na nov na?in i shva?ati njihov pravi smisao.« - rekao je kardinal Josip Bozani?.[6]

I. 3. Proslava Reskripta

- 1700. obljetnica tzv. Milanskog edikta dugo je o?ekivana i na dva na?ina proslavljena. „Obljetnica tzv. 'Milanskog edikta' poru?uje svima nama da je vjerska sloboda jamstvo mira i nove civilizacije u svakom pluralnom društvu" rekao je papin predstavnik, kardinala Angelo Scola.[7] „Ovo je doga?aj, koji je promijenio dvije ere - eru poganskog i eru krš?anskog svijeta. Ovo je doga?aj i dan kada slavimo kada su krš?anstvu otvorena vrata da se blagovijesti istina Svetog evan?elja, istina o Bogu, istina o nama, o svakom ?ovjeku", rekao je patrijarh Srpske pravoslavne crkve gospodin Irinej.[8] Beogradski nadbiskup Stanislav Ho?evar obra?aju?i se milanskom kardinalu Scoli, rije?ima kako je Niš svijetu darovao Konstantina Velikog, Milano mu je pružio mogu?nost za velike plodove; Srijemska Mitrovica bila je kraj gdje je mladi Ambrozije prohodao prvim koracima vodstva, Milano mu je otvorio vrata krš?anstva, pastirskoj službi i velikoj svetosti. Niš i Milano danas se povezuju u novom zagrljaju, u novom zagrljaju kojim je Krist na križu zagrlio ?itav svijet i oslobodio ga."[9]

Kardinal Scola je u svojoj propovijedi uz ostalo upozorio na Isusa koji je rekao: „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ?u privu?i k sebi" (Iv 12,32). Ove se rije?i ispunjavaju danas pred našim o?ima. Skupili smo se na ovom stadionu katolici, krš?ani, vjernici drugih religija i nevjernici iz Srbije, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije. Isus, Raspeti i Uskrsli, sa svojom porukom mira i pomirenja, privukao je k sebi svakoga od nas; u?inio je da izi?emo iz svojih ku?a i doveo nas putem hodo?aš?a i molitve ovamo, da bi nam dao iskusiti, zajedni?ki i osobno, da je „On doista mir naš"(Ef 2, 14), naglasio je kardinal Scola i nastavio: „Rane nasilja i rata, neprijatelji ljudskoga roda, doista teško zarastaju. Dovoljno je malo da se opet zagnoje i naš dan ispune gor?inom, negodovanjem i mrakom. 'Udaljenost' jednih od drugih opisuje na?in na koji mnogo puta – uvijek previše – živimo svoje dane. A naše srce ipak ne prestaje da gorljivo traži mir", no Isus je došao „navijestiti mir".

„Svaka vjerni?ka vjera izraz je težnje za Bogom, izvor jedinstva me?u ljudima, a ne izvor sukoba, ni podjela. Samo kada zagospodari ideologija, samo kada se napusti primat Boga, tada se ljudi progresivno razdvajaju. Obljetnica tzv. 'Milanskog edikta' poru?uje svima nama da je vjerska sloboda jamstvo mira i nove civilizacije u svakom pluralnom društvu", i svatko od nas je pozvan osobno priznati i živjeti vrednotu slobode. Jer sloboda je „nužno potrebni uvjet za sazrijevanje osobe, ali sloboda nije takva ako nije u službi izgradnje društva s ljudskim licem, ljudske zajednice koja treba uvijek iznova tražiti blagostanje", rekao je kardinal, te pozvao „ne dajmo se zavarati sirenama slobode shva?ene individualisti?ki, nažalost veoma raširene na Zapadu".

Na kraju homilije, kardinal Scola pozvao je na zagovor Djevice Marije, Kraljice Mira, „da se svakodnevno zauzima za sve naše potrebe, za svakoga od nas, za naše obitelji i sve naše narode, da bi u našim blagoslovljenim zemljama uzmogli svijetliti mir i jedinstvo što nam ih je darovao Isus".

U rije?ima zahvale, nadbiskup Ho?evar je naglasio kako je ovo trenutak zahvale, ali i „trenutak iskrene odluke da zajedni?ki i osobno provodimo u djelo sve što smo u svetim ?inima slavili i što smo ?uli u Božjoj rije?i, propovijedi kardinala Angela Scole i u brojnim molitvenim prošnjama". Pridružujem se poticaju spomenutog nadbiskupa Ho?evara: „budimo dostojni poklonici i u?enici Kristova Križa! Budimo ljudi Novoga dana!"[10]

II. Franjeva?ka nazo?nost

Znak Križa povezuje sve i svemu daje pravo mjesto i prave odnose, prave uloge i prave zada?e! Blagoslovljen Kristov Križ, koji pobje?uje podijeljenost i stvara jedinstvo, pobje?uje zlo, grijeh i smrt te daje milost, život i snagu. Tu veliku tajnu želimo radosno slaviti i uranjati u beskona?ne dubine tog oceana ljubavi.

Na temelju Milanskog edikta izrasla je ne samo europska nego i naša pokrajinska civilizacija i kultura. U Cimu, u Potocima na sjeveru ili u Žitomisli?ima na jugu, te još tridesetak mjesta u našim krajevima sagra?ene su krš?anske kapelice, crkvice, crkve, bazilike i katedrale. Stolje?ima je postojala na ovom podru?ju crkvena hijerarhija s više ili manje biskupija.

II.1. Franjevci u Hercegovini

Tu i takvu civilizaciju i kulturu prigrlili su i naši franjevci. Oni su je razvijali, obnavljali i usavršavali gotovo punih osam stolje?a. ?injenica je da su se ovdje države smjenjivale, a franjeva?ka redodržava je ostala. Fratre su ubijali i zatvarali, jer su bili sla?i zalogaj, ali krv franjeva?kih mu?enika postajalo je sjeme novih crkvenih zvanja i pomla?ivanje Crkve.

Kako znate, Franjo Asiški je u travnju 1209. godine sa svojom subra?om došao papi Inocentu III. i izložio mu da oni žele u životu ostvariti Isusovo evan?elje. Nakon poznate zgode i poticaja s Neba da je Franjina želja mogu?a, dana 16. travnja 1209. spomenuti papa je usmeno odobrio Franjeva?ki red.[11] Poslije toga Franjo je sa svojom subra?om uzorno i primjerno živio Evan?elje, te, potom, neumorno propovijedao Evan?elje ljudima u Asizu i na širem podru?ju.

Godine 1212. Franjo je s nekoliko svoje subra?e pošao u Sv. zemlju da sultanu propovijeda Evan?elje. Me?utim, na putu za Svetu zemlju Franjinu la?u oluja izbacuje na dalmatinsku obalu. Gdje se to dogodilo? Teško je to?no odgovoriti. Me?utim, neki primorski gradovi (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik..., ?ak i Zagreb) ponose se predajom da je Franjo bio u njihovom gradu. Godine 1212., zbog suprotnog vjetra, Franjo nije stigao u Svetu zemlju nego se vratio u Asiz. Me?utim, dvije godine poslije susre?u se franjevci u Trogiru. Njima obitelj Dessa dariva ku?u za stanovanje. Franjeva?ki samostan u Zadru se kiti prvim franjeva?kim samostanom me?u hrvatskim narodom.

Dvadesetih godina trinaestoga stolje?a postoji Hrvatska franjeva?ka provincija samostan. Osnivaju se samostani ne samo u Dubrova?koj republici, nego i Humskoj zemlji.

Prvi poimeni?ni popis kustodija i samostana Bosanske vikarije donosi fra Bartolomej Pizanski u djelu De conformitatae vitae B. Francisci iz 1385.-1390. To djelo je fra Bartolomej napisao na temelju popisa samostana sastavljen prije 1375. godine. Tada je Bosanska vikarija imala 7 kustodija i 35 samostana. Kustodije su se zvale Duvanjska, Grebenska, Bosanska, Usorska, Ma?vanska, Bugarska i Kovinska.[12] Duvanjska kustodija imala je pet samostana. Prema Mandi?evom kriti?nom izdanju to su samostanu: Ston, Novi, Imotski, Cetina, Blažuj (to?nije Bistrica), na sjeveroisto?noj strani srednjovje?noga grada Duvna i Glamo?.[13] Uz taj popis prema povijesnim zapisima i arheološkim nalazima franjeva?ki samostana je izgledao:

1. Franjeva?ki samostani u zapadnom Humu

1.1 Franjeva?ki samostan u Stonu

1.2. Franjeva?ki samostan na Badiji

1.3. Franjeva?ki samostan u Ombli –Rijeka Dubrova?ka, Rožat

1.4. Franjeva?ki samostan u Slanom

1.5. Franjeva?ki samostan u Konavlima

1.6. Franjeva?ki samostan u Novom

1.7. Franjeva?ki samostan u Biš?u

1.8. Franjeva?ki samostan u Ljubuškom

1.9. Franjeva?ki samostan u ?erinu

1.10. Franjeva?ki samostan u Zahumu (Mostaru)

1.11. Franjeva?ki samostan u Konjicu

1.12. Franjeva?ki samostan u Blažuju Duvnu (vjerojatno Bistrica kod Livna)

1.13. Franjeva?ki samostani u Imotskom

1.14. Franjeva?ki samostani u isto?nom Humu (14+4=18)

(Trebinju, Ljubinju, Stocu i Nevesinju)

Traže?i podatke o lokaciji samostana u Nevesinju naišao sam na slijede?e zapise:

1.14.1. Samostan u mjestu Klju?ani

Prvi samostan-manastir je bio u mjestu Klju?ani.[14]

1.14.2. Samostan u selu Postoljani

1.14.3. Samostan u na lokalitetu kalu?er-redovnik.

1.14.4. Samostan u selu Udrežanj

1. 15. Samostan u ?i?evu

Postojanju franjeva?kog samostana kod Trebinja spominje fra Mavro Fajdiga u svojoj povijesti Serafske Bosne.[15]

1.16. Franjeva?ki samostani u Stocu

1. 17. Franjeva?ki samostani u Ljubinju.

Podatke o postojanju franjeva?kih samostan u Stocu i Ljubinju treba tražiti u odgovaraju?im lokalitetima i povijesnim spisima.

II.2. Kraljica Katarina

Nekoliko je žena ostavilo vidljiv trag u povijesti srednjovjekovne Bosne i Huma. Jedna od najzanimljivijih svakako je kraljica Katarina Vuk?i? Kosa?a. Ona svojom životnom sudbinom osvjetljuje povijest posljednjih desetlje?a bosanskog kraljevstva, pa nije ni ?udo, da svi oni koji opisuju bosansku povijest XV. stolje?a, neizostavno i njoj posve?uju dostojnu pažnju.

Katarina Vuk?i? Kosa?a bile je k?i Stjepana Vuk?i?a Kosa?e i majke Jelene Balši?. Ro?ena je 1424. godine. Godine 1446. na Uzašaš?e udala se za kralja Stjepana Tomaša. Na vjena?nju je sudjelovalo poslanstvo iz Dubrovnika.[16] Katarina je ostala udovica s dvoje male djece. Novi kralj Stjepan Tomaševi? priznao je Katarinu kraljicom majkom tako do je ona ostala na bosanskom dvoru. U prolje?e 1463. sultan Mehmed II. je bez velike muke, jer su velikaši bili podijeljeni, okupirao Bosnu. Pritom je ubio kralja Stjepana Tomaša, a djecu Šimuna-Sigismunda i Katarinu odveo u ropstvo – sina u janji?are, a k?erku u harem. Kraljica Katarina se nalazila u posjetu bratu pa je tako izbjegla sli?noj sudbini. Ku?i se nije ni vra?ala, nego se uputila prema Dubrova?koj Republici. I u Rimu je posjetila franjevce, savjetovala se s njima o vjerskim potrebama. Kad je teže oboljela odlu?ila je oporu?no ostaviti svoje želje i odredbe o svom kraljevstvu i ostaloj imovini. Dana 20. listopada 1478. kraljica Katarina je oporu?no imenovala papu Siksta IV. i njegove nasljednike zakonitim baštinicama Bosne. Preminula je 25. listopada 1478. godine. Pokopana je u franjeva?koj crkvi Aracoeli pred glavnim oltarom crkve. Iako je posljednja bosanska kraljica Katarina skon?ala život u tu?ini, ipak nije ostala zaboravljena u svom narodu. A franjevci su posjetiocima crkve pripovijedali burnu povijest kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete žene, te postala uzor krš?anskog življenja. Upisana je me?u blaženice Franjeva?kog reda. Katoli?ki puk u Bosni i Hercegovini nose?i crninu oplakuje svoju kraljicu, miješaju?i uzdahe s molitvom: Ne zaboravi naroda svoga! Pokoj vje?ni dnruj joj Gospodine! Pridružimo se i mi toj molitvi![17]

Poznato nam je kako su 1463. godine Turci okupirali Bosnu, pobili veliki broj krš?ana i franjevaca, nezaustavno rušili samostane i crkve, te uništavali krš?ansku civilizaciju i kulturu.[18] Fra An?elu Zvizdovi?u su dali Ahdnamu i nastavili s okupacijom. Stotinjak godina trajala je turska okupacija i rušenje krš?anske civilizacije, a preko ?etiri stotinej godina zulum?arenje. Istina dobivena je Ahdnama. To je, kaže fra Andrija Zirdum, važan, ali uvjetovan pravni spis. Ona nije nikakav veliki list slobode (magna carta libertatum), kako joj slabi poznavatelji prilika neutemeljeno „tepaju". Ahdnama je nametnut akt u okvirima op?ih islamskih (šerijatskih) odredbi, u kojima sultan bosanskim franjevcima izravno, a katolicima neizravno, jam?i sigurnost života, nepovrjedivost imovine i slobodno kretanje u Osmanskom Carstvu, uz uvjet da ostanu lojalni novom vladaru. Njome su franjevci postali legalni gra?ani Carstva. Me?utim, ona je u praksi tuma?ena, ne po zakonskom duhu koji je u sebi sadržavala, nego po politi?kim prilikama i financijskim potrebama korumpiranih službenika. Uz to, treba imati na umu da nijedna šerijatska povelja, akt, ugovor ili povlastica nije vrijedila jednom za stalno, nego je kod svakog stupanja novoga sultana na prijestolje morala biti ponovno potvr?ena, i tek tada je dalje vrijedila. Za franjevce je to zna?ilo, uz velike troškove, odlazak u Carigrad, obilaženje tamošnjih ureda i potpla?ivanje službenika, od najnižih do najviših, da bi se potvrda ponovno ishodila. O tomu u ljetopisima ima puno gra?e.[19]

Zaklju?ak

Tzv. Milanski edikt, nakon krvavih i dugih progonstava krš?anstva napisan je 313. godine Nikomedijski reskript. Reskriptom se krš?anstvu, ali i svim religijama omogu?io pravni položaj jednak položaju poganstva, a poganstvo više nije bila službena religija Carstva i njegove vojske.[20] Od 313. godine, Crkva je postala dozvoljena vjera i primila pravno priznanje od Carstva, što joj je omogu?ilo brz procvat.

Od tada car Konstantin slovi kao prvi krš?anski vladar, a osim po Milanskom ediktu poznat je još i po Niceji. Car Konstantin je nakon što je krš?anima dao slobodu 313. godine, bio zainteresiran za mir u carstvu. Zato nije želio da zbog struja koje prijete jedinstvu Crkve do?e do nemira. Zapo?eo je sazivati sabore i voditi ra?una da se u carstvu ispovijeda vjera u Isusa Krista. Tako je sazvao Prvi op?i crkveni sabor u Niceji 325. godine. Trajao je od 19. lipnja do 25. kolovoza. Tu je sastavljeno Vjerovanje koje molimo na svetim misama. Zanimljivo je spomenuti da su na njemu sudjelovali najviše biskupi s Istoka, dok ih je sa Zapada bilo svega nekoliko.

Svjedoci smo da tijekom naredna dva tisu?lje?a progon krš?ana nije prestao, pa ni do danas, a posebno je bio istaknut u vrijeme francuske revolucije, a svi smo, kao suvremenici, doživjeli pogrom krš?ana koji je po obujmu i nevi?enoj brutalnosti dosegao svoj vrhunac upravo u doba komunizma u našoj Hercegovini.

Komunizam je svojim antikrš?anskim postupcima i dotad nevi?enim pogromom krš?ana potpuno anulirao - dokinuo Milanski edikt kao univerzalnu-sveobuhvatnu ljudsku vrijednost prakti?no stavljaju?i, prvenstveno aktivne krš?ane, s onu stranu zakona.

Tzv Milanski edikt imao je svoju zna?ajnu prethodnicu u Ediktu o toleranciji što ga je 311. u Nikomediji proglasio car Galerije. U njemu se daje oprost krš?anima koji se, po svojoj savjesti, nisu pokoravali božanstvima. U tom se dokumentu ?ita: »U ime toga oprosta, neka mole svoga Boga za naše spasenje, za spas Republike i za svoj grad, kako bi Republika mogla i dalje posvuda postojati jedinstvena, a oni da bi mogli mirno živjeti u svojim domovima.«

Tzv. Milanski edikt zahvatio je, me?utim, još dublje, odre?uju?i izri?ito i da se sva mjesta na kojima se zajednica okupljala i svako drugo konfiscirano i oduzeto vlasništvo »ima vratiti krš?anima bez traženja naknade ili ikakvoga pla?anja, i bez pokušaja prijevare i obmane.«

Glavna zna?ajka ovog edikta bila je u tome što je krš?anstvu, ali i svim drugim religijama, omogu?io pravni položaj jednak položaju poganstva.

Dragi prijatelji! »Na ovim prostorima obranjena je Europa od navala s istoka, granica izme?u turske i krš?anske vlasti... Nije pretjerano o?ekivati da europski krš?anski ?ovjek bude opet obranjen na ovim našim prostorima u svojemu ljudskom i krš?anskom dostojanstvu. Hercegovina je poznata po krš?anskim svjedocima i Gospinim ukazanjima koja pokre?u na slobodu krš?anske obitelji. Neka postane poznata i po inicijativi za obranu ?ovjeka i svake ljudske obitelji. Vjerni hrvatski krš?anski narode, pomozi Europi da ide naprijed u skladu sa svojim krš?anskim korijenima i da ne napušta pobjedni?ki Kristov križ!«[21]

Sje?aju?i se Kraljice Katarine, upozoravam na rije?i blaženog pape Ivana Pavla II.: Danas »Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva 'supruge' i 'majke', nastavite gledati na svaku osobu o?ima srca te joj i?i ususret i biti uza nju osjetljivoš?u, što je vlastita maj?inskome osje?aju. Vaša nazo?nost je prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.«

Povjesni?ar fra Radoslav Glavaš, osniva? Potpornog društva za odgoj mladeži, kasnijeg Napretka je davne 1896. godine zapisao: "Nema naroda ?ija bi povijest i sudbina bila tako usko skop?ana ma s kojom institucijom, kao što je prošlost hrvatskoga naroda kroz više stolje?a s franjeva?kim redom. Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Hercegovina to su zemlje o ?ijoj prošlosti – gotovo osam stolje?a – (u Glavaševo vrijeme taj period je bio kra?i od 4-5 stolje?a)- nije mogu?e ni stranice napisati, a da se ne susretneš s Franjevcima, kao glavnim ?inbenicima i nosiocima prvih uloga..."[22]

Provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran nedavno je poru?io: „ Franjevci su ljudi vjere. Oni su se zavjetovali služiti Bogu – služe?i njegovu narodu. (...) oni su uglavnom sinovi ovoga naroda i ove grude – bosanske i hercegova?ke. Oni vole svoj narod i svoju domovinu. A kad ?ovjek nešto voli, onda je spreman za to se i žrtvovati, pa ako treba i umrijeti. Fratri su se i žrtvovali i umirali, ali svoj narod nisu napuštali. To im narod nikad nije zaboravio, a i ne?e. Zato su franjevci tako tijesno, nerazdvojno povezani sa svojim narodom. Nadajmo se da ?e to tako ostati i ubudu?e."[23]


 

[1] Sve?ano euharistijsko slavlje o 1700. obljetnici Milanskog edikta na stadionu ?air u Nišu, u subotu, 21. rujna predvodio je izaslanik Svetoga Oca Franje milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola. ?lanovi Pravoslavne crkve obljetnciu su proslavili 6. listopada iste 2013. godine.
[2] Usp. Tanja Popec, 1700. obljetnica Milanskog programa tolerancije (Milanski edikt). Zašto nas ovo slavlje obvezuje?, Veritas, 2013., br. 9., str. 15.
[3] http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23628
[4] http://nezavisni.hr/index.php/kultura/knjige/item/627
[5] http://nezavisni.hr/index.php/kultura/knjige/item/627. S akademikom fra Stjepanom Krasi?em je razgovarao Ivan Raos.
[6] http://dalje.com/hr-hrvatska/simpozij-u-udbini-o-1700-obljetnici-milanskog-edikta/482450
[7] http://dalje.com/hr-hrvatska/simpozij-u-udbini-o-1700-obljetnici-milanskog-edikta/482450
[8] http://www.kurir-info.rs/pocelo-centralno-obelezavanje-milanskog-edikta-clanak-1020371
[9] http://dalje.com/hr-hrvatska/simpozij-u-udbini-o-1700-obljetnici-milanskog-edikta/482450
[10] http://dalje.com/hr-hrvatska/simpozij-u-udbini-o-1700-obljetnici-milanskog-edikta/482450
[11] Jedinstvenu 800. obljetnicu Franjeva?kog reda (1209.-2009.) sve?ano smo proslavili tijekom 2009. godine.
[12] B. de Pisa, De conformitatae vitae B. Francisci ad vitam Jesu. Analecta Franciscana, IV/V. (Firenze, Ad Claras Aquas,) 1906.-1912., str. 555 i dalje.
[13] D. Mandi?, Franjeva?ka Bosna, str. 227.
[14] http://www.virtualnahercegovina.com/spcon/hramovi1.php
[15] Franjeva?ki Arhiv u Ljubljani, Bosna Seraphica fra Mavre Fajdige.
[16] 1446. Dubrov?ani, kada su ?uli kako se bliži vjen?anje bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Katarine, k?erke herceg Stjepana Kosa?e, htjedoše na osobit na?in pokazati svoju ljubav prema bosanskom kralju. Iz toga razloga, izabraše poslanstvo koje ?e i?i kralju I dati mu dar od 800 perpera. Tako?er, poslanici ?e i?i i vojvodi Stjepanu, Katarininu ocu i pratit ?e nevjestu do kralja u Milodražu gdje ?e biti održano vjen?anje. Odlu?eno je neka poslanike prate i svira?i. ?ono Gradi?, Matov bio je poslanik Dubrov?ana na vjen?anju bosanske kraljice Katarine i kralja Tomaša 1446. godine u Milodražu.
[17] Andrija Niki?, Kratka povijest Bosae i Hercegovine do 1918. , Mostar, 200---, i Povijesno-teološki simpozij a povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, uredio Josip Tur?inovi?, Zagreb, 1978.
[18] U tomese svojim Kanunima i kanunamama – naredbama isticao Sulejman koga nagradiše naslovom „veli?anstveni". Ove godien ne prestaju na ga predstavljati.
[19] http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=30050:-fra-andrija-zirdum-osmanlije-su-poruili-u-bosni-464-katolike-crkve-i-48-franjevakih-samostana&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112
[20] http://dalje.com/hr-hrvatska/simpozij-u-udbini-o-1700-obljetnici-milanskog-edikta/482450
[21] Usp. Iz pozdrava biskup Mile Bogovi?.
[22] Julijan Jeleni?, Kultura i bosanski franjevci, "Prva hrvatska tiskara" Kramari? i M. Raguz, Sarajevo, 1912., str. 5.
[23] Fra Janko ?uro – fra Lovro Gavran, Oprot je vrlina, a zaborav mana, Svjetlo rije?i, 31/2013., (br.368.) studeni 2013., str.24.

 

* * *

UDRUGA HRVATSKA ŽENA Mostar
I
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „NAPREDAK" MOSTAR

P O Z I V N I C A

POZIVAMO VAS NA SUSRET (TRIBINU) POVODOM OBILJEŽAVANJA IMENDANA KRALJICE KATARINE KOSA?A

SUSRET ?E SE ODRŽATI U PONEDJELJAK, 25. 11. 2013. GODINE U 18 SATI U PROSTORIJAMA HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA NAPREDAK, U ULICI KNEZA MIHOVILA VIŠEVI?A HUMSKOG (bivša Liska ulica, br.2) U MOSTARU.

TEMA SUSRETA JE: RIJETKI VJERSKI DOGA?AJI NA NAŠEM PODRU?JU

Predava?i:

  • Dr. fra Andrija Niki?
  • G-?a Erna Cipra
  • Iguman Danilo Pavlovi?

Radujemo se Vašem dolasku!

PREDSJEDNICA UDRUGE
Dela Blaževi?, dipl. jur.

I

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „NAPREDAK“ MOSTAR

 

 

P O Z I V N I C A

 

POZIVAMO VAS NA  SUSRET  (TRIBINU) POVODOM OBILJEŽAVANJA IMENDANA KRALJICE KATARINE KOSA?A

 

SUSRET ?E SE ODRŽATI U PONEDJELJAK, 25. 11. 2013. GODINE U 18 SATI  U PROSTORIJAMA HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA NAPREDAK, U ULICI KNEZA MIHOVILA VIŠEVI?A HUMSKOG (bivša Liska ulica, br.2)  U MOSTARU.

 

TEMA SUSRETA JE:  RIJETKI VJERSKI DOGA?AJI NA NAŠEM PODRU?JU

 

Predava?i:

-         Dr. fra Andrija Niki?

-         G-?a Erna Cipra

-         Iguman Danilo Pavlovi?

 

Radujemo se Vašem dolasku!

 

PREDSJEDNICA UDRUGE

Dela Blaževi?, dipl. jur.