Naslovica Napretkove tribine Tribina u čast TROKNJIŽJA fra Mladena Rozića
Tribina u čast TROKNJIŽJA fra Mladena Rozića Ispis E-mail

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „Napredak“ u Mostaru
I HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

Susret – tribina u čast

TROKNJIŽJA FRA MLADENA ROZIĆA

U Napretkovom domu u Mostaru, 20. listopada 2016. predstavljeno je TROKNJIŽJA FRA MLADENA ROZIĆA.

Započeli smo s pjesmom koju su izveli: FAMILY BEND. Potom je uslijedio pozdravni  govor voditeljice Suzane Bošnjak: „Poštovane dame i gospodo, drage kolege i prijatelji, svi ljubitelji pisane riječi i poezije, srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, organizatora ovog večerašnjeg susreta. Okupili smo se ovdje u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru na tribini u čast TROKNJIŽJA FRA MLADENA ROZIĆA, franjevca, pjesnika i našeg velikog prijatelja. Dobro nam došli!“

Potom je Suzan opozvala nazočne: „Molim vas, najprije pozdravimo fra Mladena Rozića, autora Troknjižja.“

Pozdravljam i predsjednika Napretka i Akademije u Mostaru fra Andriju Nikića. Također, s nama su večeras i dragi prijatelji: Prof. Srećko Župić i Novinar prof. Josip Jović.“I njih su nazočni pozdravili dugotrajnim pljeskom.“ Što ej bi učinjenog!

Potom je uslijedio pozdrav predsjednika Napretka i HAZU u Mostaru fra Andrije Nikića.       „Draga braćo i sestre!

Prije dvadesetak dana proslavili smo Sv. Franju. Prisjetili smo se Franjine posebne radosti. Tu radost je Franjo izrazio riječima: Gospodin mi je dao braću. Nakon toga Franjo je u gubavcu, kako napisa Stjepan Lice, prepoznao logiku Božjega svijeta, Božju blizinu: prepoznaje i susreće brata, brata čovjeka i brata Boga. Prije bratstva Franjo je susreo brata. U bratu čovjeku objavio mu se Krist brat. Po tome Franji svaki susret sa svakim čovjekom postaje svet: jer je svaki ljudski susret u svojoj biti susret s Kristom. Franjevačka je tajna: prihvaćati svakog brata, svaku sestru, kao Božji dar.

Nadalje, bratstvo – i život u njemu – Božji je dar.  U tome se događa uzajamnost. Braća su dar bratstvu. I bratstvo je dar braći. Svatko u bratstvo ulazi sa svojim talentima i svojim nedostacima. U bratstvu talenti snažnije dolaze do izražaja, nedostaci bivaju ublaženi. Po tome se prepoznaje istinitost  bratstva. Talenti darovani bratu obogaćuju bratstvo. Bilo bi strašno kad talent nekog brata bratstvo ne  bi podržalo… Smisao je svakog talenta da bude u službi bratskoga života, u službi Bogu i ljudima. Da se upali i stavi na svijećnjak, da mu se plamen održava, kako bi svijetlio svima Božjim svjetlom.

Večeras smo se okupili kao braća i sestre oko Troknjižja brata Mladena Rozića, te brata  Srećka  Župića i brata Josipa Jovića kao Rozićevih glasnogovrnika. Sve nas ujedinjuje sestra Suzana Bošnjak -Anita Martinac. Ne smije nam pobjeći brat Franjo Buljan, s novim iznenađenjima. Tako smo svi mi večeras u Napretkovom domu zajednica braće i sestara na jedinstvenom slavlju lomljenja Troknjižja fra Mladenove riječi i Franjine darežljive ljubavi. - Čestitam bratu Mladenu Roziću za njegovo Troknjižje s nadom da njegov talent obogaćuju bratstvo, te nadolivenim uljem upali i stavi na svijećnjak nove stihotvore, da mu se plamen održava, kako bi svijetlio svima Božjim svijetlom...“ Fra Andrija je završio čestitkom: „Zagrljeni razdraganom braćom i sestrama, u mjesecu sv. Franje, najvećeg dobročinitelja hrvatskog naroda i zaštitnika svega stvorenoga, molim sestru Suzanu - Anitu, da vodi naš večerašnji susret i upozna nas s pojedinom braćom i Rozićevom porukom popraćenom neponovljivim glazbenim zvukovima i mladenačkim glasovima…Mir Božji bio sa svima vama, braćo i sestre! Dobro došli i ugodno se dosjećajte.“

Voditeljica Suzana Bošnjak je nastavila: „Prije svega, zahvaljujem fra Andriji što mi je omogućio još jedan dolazak u Mostar i da sudjelujem na ovako velikom kulturnom događaju. Također mi je drago što su mi ovi stihovi omogućili da upoznam fra Mladena Rozića i njegovu poeziju. Njegove pjesme su napisane u slobodnom stihu, ali, čitajući ih, to ne naprosto ne osjeća, jer su skladne i ritmične, napisane gotovo kao aforizmi. Sadržajno, ne mogu se svrstati u određeni tip poezije već ima više raznovrsnih stihova. Tako da tu nailazimo na refleksivnu i osamo refleksivnu poeziju, religioznu, nostalgičnu, domoljubnu i društvenu. U samoći svoga srca, pjesnik stvara u tišini, ali ne da bi se izolirao od svijeta i ljudi, nego da bi se pribrao i poslao ljudima određene poruke, da upozna svijet oko sebe. Fra Mladen, kao i mi svi skupa, živi svoja tjeskobna jutra,  ispunjena osjećajima prolaznosti, strahovima, iskušenjima različitih vrsta... međutim, u svaki novi dan on kreće s osmijehom, sa željom da narodu, vjernicima, čitateljima prenese poruku ljubavi, dobrote, mira, istine i nade. On istinski vjeruje u te poruke, jer ako izgubimo sve to, izgubili smo sebe, i cijeli svijet.. ima li onda smisla uopće i živjeti? Njegov je pogled uprt u nebo. Ali ne samo u nebo, nego i u zemlju. Pri tome šalje poruku kako treba biti ponizan, ali s dostojanstvom. Jer postoje vrlo opasni bliski pojmovi kao poniznost i poniženje. Ili taština i ponos. To su pojmovi koji se često preklapaju. Dakle, treba biti ponizan gledajući nebo, ali dostojanstveno ići zemljom... i fra Mladen se stoga prisjeća pjesme '' ne idi malen ispod zvijezda''. U njegovoj poeziji Isus je istinsko ohrabrenje, nada , vječna inspiracija i utjeha. Pjesme su mi se jako svidjele. Njegove knjige uvjeravaju nas u snagu riječi i poezije koja nije mrtva, ona ide izravno u srce, izaziva emocije i za razliku od proze, o poeziji ne treba puno razmišljati.. u njima ćemo vrlo često prepoznati vlastita iskustva, iskušenja, razmišljanja i to je posebna vrijednost ovih pjesama. Kao i svaka prava poezija, i ova na oplemenjuje i mislim da nismo isti prije i poslije čitanja.“

Potom su, nakon čitanja fra Mladenovih pjesama, uslijedili ogovori predstavljača:

Prof. Srećko Župić je uz ostalo urekao: „Moj najveći kulturni i duhovni događaj ove godine je susret s fra Mladenom Rozićem, upoznavanje sa ovim divnim fratrom, pjesnikom, intelektualcem i moralnom tvrđavom našega naroda. Nama ne trebaju oružja, topovi, minska pola... nama trebaju Rozići. Čitajući ovo njegovo Troknjižje, doznao sam da je rođen u Ljutom Docu, i osjećam unutarnju potrebu da Ljuti Dolac podignem na Veseli brig! Sjetio sam se Tolstoja i njegova teškog života, dok je ležao na postelji njegova starija kćer reče: ''Oče, ti vidljivo ideš s ovoga svijeta, žao nam je... a vjerujem da je žao i čovječanstvu što odlaziš. Ima li išta za što smatraš potrebitim da poručiš svijetu i staviš na papir?''

'Sve ovo što nas okružuje ima svoj početak i kraj, beskrajan je i vječan jedinog Bog!''

Ovo Troknjižje meni je došlo kao svojevrsni melem za sve moje rane. U imotskog gimnaziji predavao sam 12 predmeta kao profesor, sudjelovao sam u Domovinskom ratu kao časnik hrvatske vojske, zajedno sa 65 mojih učenika koji su poginulo , a za 6 ih se ne zna. Nisu uspjeli utrti našu kulturu i našu vjeru, naš hrvatski jezik i ljubav prema domovini. I vjerska i duhovna i kulturna tradicija iznjedrila je našega dragog Mladena. I zato je ovo za mene jedan silno veliki događaj! Drago mi je dan na ovim našim stranama ima ovako velikih ljudi. On je vitez duha i morala, i karaktera. Kada pročitam njegova djela, način na koji piše, na koji se obraća težaku... starica, zamotana u crni rubac, čekajući djecu koja se nikada neće vratiti s dalekih ratišta.. vjerujem da vjernici, kada idu na misu, dobro ulašte svoje cipele, jer idu na gozbu duha, sigurno im nije dosadio. Njegova propovijed ima magičnu snagu, a to se vidi i iz njegovih pjesama. Ja sam njime oduševljen. Dok se god listaju njegove knjige, ne može se doći do zadnje stranice, ako Bog dan i neće... „

Novinar prof. Josip Jović je nakon glazbene poruke, uz ostalo rekao: „Prije svega, zahvaljujem se fra Andriji što mi je omogućio još jedan dolazak u Mostar i da sudjelujem na ovako velikom kulturnom događaju. Također mi je drago što su mi ovi stihovi omogućili da upoznam fra Mladena Rozića i njegovu poeziju. Njegove pjesme su napisane u slobodnom stihu, ali, čitajući ih, to ne naprosto ne osjeća, jer su skladne i ritmične, napisane gotovo kao aforizmi. Sadržajno, ne mogu se svrstati u određeni tip poezije već ima više raznovrsnih stihova. Tako da tu nailazimo na refleksivnu i samorefleksivnu poeziju, religioznu, nostalgičnu, domoljubnu i društvenu. U samoći svoga srca, pjesnik stvara u tišini, ali ne da bi se izolirao od svijeta i ljudi, nego da bi se pribrao i poslao ljudima određene poruke, da upozna svijet oko sebe. Fra Mladen, kao i mi svi skupa, živi svoja tjeskobna jutra,  ispunjena osjećajima prolaznosti, strahovima, iskušenjima različitih vrsta... međutim, u svaki novi dan on kreće s osmijehom, sa željom da narodu, vjernicima, čitateljima prenese poruku ljubavi, dobrote, mira, istine i nade. On istinski vjeruje u te poruke, jer ako izgubimo sve to, izgubili smo sebe, i cijeli svijet..ima li onda smisla uopće i živjeti? Njegov je pogled uprt u nebo. Ali ne samo u nebo, nego i u zemlju. Pri tome šalje poruku kako treba biti ponizan, ali s dostojanstvom. Jer opstao je vrlo opasni bliski pojmovi kao poniznost i poniženje. Ili taština i ponos. To su pojmovi koji se često preklapaju. Dakle, treba  biti ponizan gledajući nebo, ali dostojanstveno ići zemljom... i fra Mladen se stoga prisjeća pjesme '' ne idi malen ispod zvijezda''. U njegovoj poeziji Isus je istinsko ohrabrenje, nada , vječna inspiracija i utjeha. Pjesme su mi se jako svidjele. Njegove knjige uvjeravaju nas u snagu riječi i poezije koja nije mrtva, ona ide izravno u srce, izaziva emocije i za razliku od proze, o poeziji ne treba puno ramišljati.. u njima ćemo vrlo često prepoznati vlastita iskustva, iskušenja, razmišljanja i to je posebna vrijednost ovih pjesama. Kao i svaka prava poezija, i ova na oplemenjuje i mislim da nismo isti prije i poslije čitanja... Večeras na poseban i svečan način slavimo postojanje triju zbirki pjesama fra Mladena Rozića, PUT IZ SNA / DODIR NEBA / i CJELOV ŽIVOT. Autor ovih djela svjestan je moći poezije, kraljice pjesništva u kojoj se utjelovljuju sve stilske figure, sve književne ljepote. U njegovim stihovima osjećamo šaputanje srca, otkrivanje samog pjesnika, svjedočimo čežnji duše za ljepotom i sjajem.. duše koja priziva onoga koji je izvor sveg postojanja, a to je BOG! Božja riječ nit je vodilja kroz sve njegove zbirke u kojima je jako izražena posvećenost pjesničkoj riječi. Pjesme koje čine ovo troknjižje ugodne su za čitanje, izazovne za razmatranje, pune rime, satkane do savršenstva. Čitajući njegove zbirke, proživljavamo raznoliko iskustvo, prožeto stvarnošću i emocijama… snovima svih ljudi autor priča o ljubavi i vječnosti, on želi dodirnuti nebo… on nas vodi, od majčinskog poljupca, hoda ispod zvijezda, samoće.. do molitvenih vapaja i putokaza do životnog cjelova. Radosni smo i Bogu zahvali što imamo pjesnika i prijatelja kao što je fra Mladen. Lirsko stvaralaštvo fra Mladena Rozića potiče na dobro, on istinski vjeruje u bolji svijet. A zajedno s njima i svi mi koji smo povlašteni čitati njegove pjesme. Želimo mu da nas i dalje nastavi obogaćivati svojim zbirkama i razmišljanjima o nekom boljem svijetu, za sve nas.

Potom je voditeljica najavila fra Mladena: „Dragi prijatelji, čuli ste neke od stihova autora zbog kojeg smo se večeras ovdje okupili. I vjerujem kako ste doista uživali, u ovom bogatstvu koje je fra Mladen odlučio podijeliti s nama. I iskreno mu hvala na tome! Sada je red i na samog autora da nam se obrati s par prigodnih riječi. Fra Mladene, izvolite!

„Zadovoljstvo mi je, ozaren radošću započeo je fra Mladen,  sve Vas pozdraviti, i zahvaliti što ste večeras došli na ovo moje predstavljanje  Troknjižja poezije. Odmah na početku želim zahvaliti HKD Napredak i HAZU u Mostaru s predsjednikom fra  Andrijom Nikićem što mi je sam predložio da mogu svima Vama predstaviti ovaj moj mali ciklus poezije. Zadovoljstvo mi je večeras pozdraviti i predstavljače moje poezije: profesora Srećka  Župića i dobro nam poznatog novinara Josipa Jovića. Pozdrave zahvalnosti upućujem voditeljici ovog programa Suzani  Bošnjak, kao i grupi Family Koji će svojom pjesmom uljepšavati ovaj cjelokupni program.

Moram zahvaliti i akademskom kiparu Iliji Skočibušiću koji je radio ilustracije u sve tri knjige. Matica hrvatska (ogranci Široki Brijeg i Tomislavgrad) su bili nakladnici knjiga. Predgovore u sve tri knjige su radili Don Ilija Drmić i Fra Ante Marić. Oni su me i poticali da pišem. E, sad je pitanje zašto pišem? Imam neki svoj odgovor pa ću ga artikulirati. „Čemu život ako ne vjerujem kako je moguće učiniti boljim ovaj svijet? Ja ću bar sanjati o tom boljem svijetu (kojeg nastojim živjeti) donoseći u njega osmjeh i lijepu riječ“. Sigurno da ne ću nikada prestati sanjati o jednom boljem svijetu, i vraćati se iz sna donoseći iz njega ono najbolje.“ Osvrćući se na poeziju fra Mladen je rekao: „Da, poezija je čaroban svijet mašte i razmišljanja. Ona izlazi iz srca koje promišlja i osjeća. Ona se pretače u srce čitatelja i tamo zrije. Ona je kao mladi mošt kojem treba vremena da postane pitko vino. Pjesma uglavno dugo zrije u poeti. I nikako ne bi bilo dobro da se bere zelena. Ona zri i otače se u stih koji se pije iz nepresušnog vrela inspiracije. Ako zavirite u neku od ovih knjiga vidjet će te da su moje pjesme strasne. Ispunjene su čežnjom za srećom, radošću, ljubavlju života. Za mene je poezija drugovanje sa Tvorcem svega. A Njegove poruke su uvijek jasne, a pjesnik ih šalje u novim originalnim slikama… Ove tri knjižice su jedan moj mali prilog onima koji su na putu, ili su možda zastali na raskrižju i ne znaju kamo bi. Možda je to ona mapa putovanja (iz jedne moje pjesme) izvađena iz njedara. Vjerujte kako je i meni često potrebna. Zato je koristim, evo i nudim svima vama. Živimo u svijetu materije, kojem nedostaje ljubavi. Kad nje nema, onda nedostaje lijepe riječi i osmjeha. Ljubav uvijek prati osmjeh. Zato se on teško može sakriti ako se ima ljubavi. Ja imam tako snažnu potrebu za lijepom riječi.

Vjerujem, dragi prijatelji kako nas je večeras ovdje okupila potreba za lijepom riječi, lijepim druženjem i sve ono lijepo što ide uz to. A vjerujem kako puno lijepoga ima u svakome od nas. Kada bi to udružili gdje bi nam bio kraj!? Ja vidim jedan veliki problem u tome što nam ljudi nisu važni. Ako ljudima pokažete da su vam važni, oni će to i postati. Ovom svijetu treba donijeti mir. Vjerujem kako u svakome od nas postoje sadržaji koji bi nam mogli donijeti mir i zadovoljstvo življenja. Zato je potrebno probuditi te misli i sadržaje. Sve ono što tražimo imamo u sebi. Mi trebamo u samim sebima biti doma.

        Naslovnice ovih triju knjižica nisu slučajne. Od Puta u san, uz Dodir neba ušao sam u Cjelov života. Baš tog cjelova smo itekako svi potrebni. Samo nas on može vratiti nama samima. Mislim kako smo se previše udaljili od onoga što trebamo biti(ljudi koji donose ljubav u ovu našu stvarnost). A ona se teško može donijeti ako je sami ne posjedujemo. Potreban nam je taj Cjelov ljubavi da nas bar na trenutak zaustavi i pokaže nam gdje smo. Bez tog Cjelova teško je odrediti koordinate života.“

Svoj govor fra Mladen je završio riječima: „Naš život na zemlji nije prostor za kukanje, niti je poligon analize svega što nije dobro. Ovdje smo da pokažemo svoje srce i sve ono što ima dobroga u njemu. Hvala Vam što ste došli i pokazali svoje srce. Baš u srcu je cijeli svemir. U našim srcima postoji jedan bolji svijet kojeg trebamo svi pokazati ja sam ovdje večeras da vam ovim svojim uradcima bar u fragmentima pokažem svoje srce. Nosim Vas sve u svom srcu i Bogu zahvaljujem za Vas. Živjeli! Bog Vas blagoslovio!“

        Voditeljica je nastavila: „Hvala fra Mladenu na ovim riječima, želimo mu još mnogo zdravlja, mira i Božjeg blagoslova na njegovom putu,  novih ispisanih stranica i pjesama te da nas uskoro obraduje još jednom zbirkom poezije!

Dragi prijatelji, kolege i gosti, u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zahvaljujem vam se na dolasku u ovolikom broju. Hvala vam na vremenu i pozornosti koje ste izdvojili za našeg velikog prijatelja i pjesnika fra Mladena Rozića, i njegovu poeziju.“

Nakon svečanoga odijela večerašnjega Susreta (tribineM) far Andrija ej sudionicimaM podijelilo Zahvalnice, aa voditeljica sive pozvala „na nastavak druženja na prigodnom domjenku u drugoj prostoriji ovdje u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak“ kojim nas je okrijepio darežljivi Franjo Buljan.

Premda se već spustila noć, fra Mladen nas je obdario svijetlom:

„Svjetiljka

Bez obzira na  ograničenost vida

oboružaj se svjetlošću.

Iako tebi ne treba,

nikad ne znaš kad će se netko

zaletjeti u tebe.

Susret s drugim ti može pomoći

u provjeri tvoje svjetiljke.

Potrudi se da ne nosiš

ugašenu svjetiljku.

Čovjek uz tebe je provjera tvoje

Svjetiljke.“

Fra Mladen Rozić, je rođen 6. travnja 1957. u Ljutom Docu. Studij filozofije i teologije studirao je u Sarajevu, a završio u Zagrebu. Kao svećenik djelovao je na Širokom Brijegu, Humcu, New Yorku, Čerinu, Tomislavgradu. Sada je župnik Bukovica. On je istinski ljubitelj pisane riječi. Svoje priče i pjesme objavljivao je u časopisu Vitko, glasniku Stazama Svetog Franje i Našim ognjištima, dok su brojne njegove pjesme uglazbljene i izvođene na Zlatnoj harfi.… Njegovo Troknjižje - Put iz sna, Dodir neba i Cjelov života - žele postati putokazi izmilili iz duše i šire vedrinu i srž življenja. – „Fra Mladen je krenuo utabanim stazama hercegovačkih franjevaca, koji su znali posložiti lijepu riječ i od srca ju darovati sivima“, napisao je  fra Ante Marić

* * *

 

hazuba  NapredakLogo

Susret će se održati u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru

u četvrtak, 20. listopada 2016. u 19 sati.

U programu sudjeluju:

prof. Srećka Župić

prof. Josip Jović, novinar

fra Mladen Rozić, pjesnik i

fra Andrija Nikić

U glazbenom dijelu sudjeluju:

Family band

Voditeljica: Anita Martinac, književnica

+ + +

Radujemo se Vašem dolasku.

Ulaz je slobodan!

Mostar, 1. listopada 2016.

Predsjednik fra Andrija Nikić

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „Napredak“ u Mostaru

I

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

priređuju novi susret :


P r o g r a m s u s r e t a

Glazbeni broj: Family band
Pozdrav voditeljice Anite Martinac, književnice
Pozdrav predsjednika HKD Napredak
i HAZU fra Andrije Nikića
Recitacije: 2. pjesme
Troknjižje predstavlja prof. Srećko Župića
Recitacije : 2. pjesme
Troknjižje predstavlja prof. Josip Jović, novinar
Recitacije : 2. pjesme
Glazbeni broj. Family band

Slovo pjesnika fra Mladena Rozića

Poziv na domjenak i mogućnost nabaviti knjigu
Glazbeni broj: Family band
Radujemo se Vašem dolasku.

Ulaz je slobodan!

Mostar, 1. listopada 2016.

Predsjednik fra Andrija Nikić

 

U Napretkovom domu u Mostaru, 20. listopada 2016. predstavljeno je TROKNJIŽJA FRA MLADENA ROZIĆA.

Započeli smo s pjesmom koju su izveli: FAMILY BEND. Potom je uslijedio pozdravni  govor voditeljice Suzane Bošnjak: „Poštovane dame i gospodo, drage kolege i prijatelji, svi ljubitelji pisane riječi i poezije, srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, organizatora ovog večerašnjeg susreta. Okupili smo se ovdje u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru na tribini u čast TROKNJIŽJA FRA MLADENA ROZIĆA, franjevca, pjesnika i našeg velikog prijatelja. Dobro nam došli!“

Potom je Suzan opozvala nazočne: Molim vas, najprije pozdravimo fra Mladena Rozića, autora Troknjižja.

Pozdravljam i predsjednika Napretka i Akademije u Mostaru fra Andriju Nikića. Također, s nama su večeras i dragi prijatelji: Prof. Srećko Župić i Novinar prof. Josip Jović.I njih su nazočni pozdravili dugotrajnim pljeskom. Što ej bi učinjenog!

Potom je uslijedio pozdrav predsjednika Napretka i HAZU u Mostaru fra Andrije Nikića.       Draga braćo i sestre!

Prije dvadesetak dana proslavili smo Sv. Franju. Prisjetili smo se Franjine posebne radosti. Tu radost je Franjo izrazio riječima: Gospodin mi je dao braću. Nakon toga Franjo je u gubavcu, kako napisa Stjepan Lice, prepoznao logiku Božjega svijeta, Božju blizinu: prepoznaje i susreće brata, brata čovjeka i brata Boga. Prije bratstva Franjo je susreo brata. U bratu čovjeku objavio mu se Krist brat. Po tome Franji svaki susret sa svakim čovjekom postaje svet: jer je svaki ljudski susret u svojoj biti susret s Kristom. Franjevačka je tajna: prihvaćati svakog brata, svaku sestru, kao Božji dar.

Nadalje, bratstvo – i život u njemu Božji je dar.  U tome se događa uzajamnost. Braća su dar bratstvu. I bratstvo je dar braći. Svatko u bratstvo ulazi sa svojim talentima i svojim nedostacima. U bratstvu talenti snažnije dolaze do izražaja, nedostaci bivaju ublaženi. Po tome se prepoznaje istinitost  bratstva. Talenti darovani bratu obogaćuju bratstvo. Bilo bi strašno kad talent nekog brata bratstvo ne  bi podržalo Smisao je svakog talenta da bude u službi bratskoga života, u službi Bogu i ljudima. Da se upali i stavi na svijećnjak, da mu se plamen održava, kako bi svijetlio svima Božjim svjetlom.

Večeras smo se okupili kao braća i sestre oko Troknjižja brata Mladena Rozića, te brata  Srećka  Župića i brata Josipa Jovića kao Rozićevih glasnogovrnika. Sve nas ujedinjuje sestra Suzana Bošnjak -Anita Martinac. Ne smije nam pobjeći brat Franjo Buljan, s novim iznenađenjima. Tako smo svi mi večeras u Napretkovom domu zajednica braće i sestara na jedinstvenom slavlju lomljenja Troknjižja fra Mladenove riječi i Franjine darežljive ljubavi. - Čestitam bratu Mladenu Roziću za njegovo Troknjižje s nadom da njegov talent obogaćuju bratstvo, te nadolivenim uljem upali i stavi na svijećnjak nove stihotvore, da mu se plamen održava, kako bi svijetlio svima Božjim svijetlom... Fra Andrija je završio čestitkom: Zagrljeni razdraganom braćom i sestrama, u mjesecu sv. Franje, najvećeg dobročinitelja hrvatskog naroda i zaštitnika svega stvorenoga, molim sestru Suzanu - Anitu, da vodi naš večerašnji susret i upozna nas s pojedinom braćom i Rozićevom porukom popraćenom neponovljivim glazbenim zvukovima i mladenačkim glasovimaMir Božji bio sa svima vama, braćo i sestre! Dobro došli i ugodno se dosjećajte.

Voditeljica Suzana Bošnjak je nastavila: „Prije svega, zahvaljujem fra Andriji što mi je omogućio još jedan dolazak u Mostar i da sudjelujem na ovako velikom kulturnom događaju. Također mi je drago što su mi ovi stihovi omogućili da upoznam fra Mladena Rozića i njegovu poeziju. Njegove pjesme su napisane u slobodnom stihu, ali, čitajući ih, to ne naprosto ne osjeća, jer su skladne i ritmične, napisane gotovo kao aforizmi. Sadržajno, ne mogu se svrstati u određeni tip poezije već ima više raznovrsnih stihova. Tako da tu nailazimo na refleksivnu i osamo refleksivnu poeziju, religioznu, nostalgičnu, domoljubnu i društvenu. U samoći svoga srca, pjesnik stvara u tišini, ali ne da bi se izolirao od svijeta i ljudi, nego da bi se pribrao i poslao ljudima određene poruke, da upozna svijet oko sebe. Fra Mladen, kao i mi svi skupa, živi svoja tjeskobna jutra,  ispunjena osjećajima prolaznosti, strahovima, iskušenjima različitih vrsta... međutim, u svaki novi dan on kreće s osmijehom, sa željom da narodu, vjernicima, čitateljima prenese poruku ljubavi, dobrote, mira, istine i nade. On istinski vjeruje u te poruke, jer ako izgubimo sve to, izgubili smo sebe, i cijeli svijet.. ima li onda smisla uopće i živjeti? Njegov je pogled uprt u nebo. Ali ne samo u nebo, nego i u zemlju. Pri tome šalje poruku kako treba biti ponizan, ali s dostojanstvom. Jer postoje vrlo opasni bliski pojmovi kao poniznost i poniženje. Ili taština i ponos. To su pojmovi koji se često preklapaju. Dakle, treba biti ponizan gledajući nebo, ali dostojanstveno ići zemljom... i fra Mladen se stoga prisjeća pjesme '' ne idi malen ispod zvijezda''. U njegovoj poeziji Isus je istinsko ohrabrenje, nada , vječna inspiracija i utjeha. Pjesme su mi se jako svidjele. Njegove knjige uvjeravaju nas u snagu riječi i poezije koja nije mrtva, ona ide izravno u srce, izaziva emocije i za razliku od proze, o poeziji ne treba puno razmišljati.. u njima ćemo vrlo često prepoznati vlastita iskustva, iskušenja, razmišljanja i to je posebna vrijednost ovih pjesama. Kao i svaka prava poezija, i ova na oplemenjuje i mislim da nismo isti prije i poslije čitanja.

Potom su, nakon čitanja fra Mladenovih pjesama, uslijedili ogovori predstavljača:

Prof. Srećko Župić je uz ostalo urekao: Moj najveći kulturni i duhovni događaj ove godine je susret s fra Mladenom Rozićem, upoznavanje sa ovim divnim fratrom, pjesnikom, intelektualcem i moralnom tvrđavom našega naroda. Nama ne trebaju oružja, topovi, minska pola... nama trebaju Rozići. Čitajući ovo njegovo Troknjižje, doznao sam da je rođen u Ljutom Docu, i osjećam unutarnju potrebu da Ljuti Dolac podignem na Veseli brig! Sjetio sam se Tolstoja i njegova teškog života, dok je ležao na postelji njegova starija kćer reče: ''Oče, ti vidljivo ideš s ovoga svijeta, žao nam je... a vjerujem da je žao i čovječanstvu što odlaziš. Ima li išta za što smatraš potrebitim da poručiš svijetu i staviš na papir?''

''Sve ovo što nas okružuje ima svoj početak i kraj, beskrajan je i vječan jedinog Bog!''

Ovo Troknjižje meni je došlo kao svojevrsni melem za sve moje rane. U imotskog gimnaziji predavao sam 12 predmeta kao profesor, sudjelovao sam u Domovinskom ratu kao časnik hrvatske vojske, zajedno sa 65 mojih učenika koji su poginulo , a za 6 ih se ne zna. Nisu uspjeli utrti našu kulturu i našu vjeru, naš hrvatski jezik i ljubav prema domovini. I vjerska i duhovna i kulturna tradicija iznjedrila je našega dragog Mladena. I zato je ovo za mene jedan silno veliki događaj! Drago mi je dan na ovim našim stranama ima ovako velikih ljudi. On je vitez duha i morala, i karaktera. Kada pročitam njegova djela, način na koji piše, na koji se obraća težaku... starica, zamotana u crni rubac, čekajući djecu koja se nikada neće vratiti s dalekih ratišta.. vjerujem da vjernici, kada idu na misu, dobro ulašte svoje cipele, jer idu na gozbu duha, sigurno im nije dosadio. Njegova propovijed ima magičnu snagu, a to se vidi i iz njegovih pjesama. Ja sam njime oduševljen. Dok se god listaju njegove knjige, ne može se doći do zadnje stranice, ako Bog dan i neće...

Novinar prof. Josip Jović je nakon glazbene poruke, uz ostalo rekao: „Prije svega, zahvaljujem se fra Andriji što mi je omogućio još jedan dolazak u Mostar i da sudjelujem na ovako velikom kulturnom događaju. Također mi je drago što su mi ovi stihovi omogućili da upoznam fra Mladena Rozića i njegovu poeziju. Njegove pjesme su napisane u slobodnom stihu, ali, čitajući ih, to ne naprosto ne osjeća, jer su skladne i ritmične, napisane gotovo kao aforizmi. Sadržajno, ne mogu se svrstati u određeni tip poezije već ima više raznovrsnih stihova. Tako da tu nailazimo na refleksivnu i samorefleksivnu poeziju, religioznu, nostalgičnu, domoljubnu i društvenu. U samoći svoga srca, pjesnik stvara u tišini, ali ne da bi se izolirao od svijeta i ljudi, nego da bi se pribrao i poslao ljudima određene poruke, da upozna svijet oko sebe. Fra Mladen, kao i mi svi skupa, živi svoja tjeskobna jutra,  ispunjena osjećajima prolaznosti, strahovima, iskušenjima različitih vrsta... međutim, u svaki novi dan on kreće s osmijehom, sa željom da narodu, vjernicima, čitateljima prenese poruku ljubavi, dobrote, mira, istine i nade. On istinski vjeruje u te poruke, jer ako izgubimo sve to, izgubili smo sebe, i cijeli svijet..ima li onda smisla uopće i živjeti? Njegov je pogled uprt u nebo. Ali ne samo u nebo, nego i u zemlju. Pri tome šalje poruku kako treba biti ponizan, ali s dostojanstvom. Jer opstao je vrlo opasni bliski pojmovi kao poniznost i poniženje. Ili taština i ponos. To su pojmovi koji se često preklapaju. Dakle, treba  biti ponizan gledajući nebo, ali dostojanstveno ići zemljom... i fra Mladen se stoga prisjeća pjesme '' ne idi malen ispod zvijezda''. U njegovoj poeziji Isus je istinsko ohrabrenje, nada , vječna inspiracija i utjeha. Pjesme su mi se jako svidjele. Njegove knjige uvjeravaju nas u snagu riječi i poezije koja nije mrtva, ona ide izravno u srce, izaziva emocije i za razliku od proze, o poeziji ne treba puno ramišljati.. u njima ćemo vrlo često prepoznati vlastita iskustva, iskušenja, razmišljanja i to je posebna vrijednost ovih pjesama. Kao i svaka prava poezija, i ova na oplemenjuje i mislim da nismo isti prije i poslije čitanja... Večeras na poseban i svečan način slavimo postojanje triju zbirki pjesama fra Mladena Rozića, PUT IZ SNA / DODIR NEBA / i CJELOV ŽIVOT. Autor ovih djela svjestan je moći poezije, kraljice pjesništva u kojoj se utjelovljuju sve stilske figure, sve književne ljepote. U njegovim stihovima osjećamo šaputanje srca, otkrivanje samog pjesnika, svjedočimo čežnji duše za ljepotom i sjajem.. duše koja priziva onoga koji je izvor sveg postojanja, a to je BOG! Božja riječ nit je vodilja kroz sve njegove zbirke u kojima je jako izražena posvećenost pjesničkoj riječi. Pjesme koje čine ovo troknjižje ugodne su za čitanje, izazovne za razmatranje, pune rime, satkane do savršenstva. Čitajući njegove zbirke, proživljavamo raznoliko iskustvo, prožeto stvarnošću i emocijama snovima svih ljudi autor priča o ljubavi i vječnosti, on želi dodirnuti nebo on nas vodi, od majčinskog poljupca, hoda ispod zvijezda, samoće.. do molitvenih vapaja i putokaza do životnog cjelova. Radosni smo i Bogu zahvali što imamo pjesnika i prijatelja kao što je fra Mladen. Lirsko stvaralaštvo fra Mladena Rozića potiče na dobro, on istinski vjeruje u bolji svijet. A zajedno s njima i svi mi koji smo povlašteni čitati njegove pjesme. Želimo mu da nas i dalje nastavi obogaćivati svojim zbirkama i razmišljanjima o nekom boljem svijetu, za sve nas.

Potom je voditeljica najavila fra Mladena: „Dragi prijatelji, čuli ste neke od stihova autora zbog kojeg smo se večeras ovdje okupili. I vjerujem kako ste doista uživali, u ovom bogatstvu koje je fra Mladen odlučio podijeliti s nama. I iskreno mu hvala na tome! Sada je red i na samog autora da nam se obrati s par prigodnih riječi. Fra Mladene, izvolite!

„Zadovoljstvo mi je, ozaren radošću započeo je fra Mladen,  sve Vas pozdraviti, i zahvaliti što ste večeras došli na ovo moje predstavljanje  Troknjižja poezije. Odmah na početku želim zahvaliti HKD Napredak i HAZU u Mostaru s predsjednikom fra  Andrijom Nikićem što mi je sam predložio da mogu svima Vama predstaviti ovaj moj mali ciklus poezije. Zadovoljstvo mi je večeras pozdraviti i predstavljače moje poezije: profesora Srećka  Župića i dobro nam poznatog novinara Josipa Jovića. Pozdrave zahvalnosti upućujem voditeljici ovog programa Suzani  Bošnjak, kao i grupi Family Koji će svojom pjesmom uljepšavati ovaj cjelokupni program.

Moram zahvaliti i akademskom kiparu Iliji Skočibušiću koji je radio ilustracije u sve tri knjige. Matica hrvatska (ogranci Široki Brijeg i Tomislavgrad) su bili nakladnici knjiga. Predgovore u sve tri knjige su radili Don Ilija Drmić i Fra Ante Marić. Oni su me i poticali da pišem. E, sad je pitanje zašto pišem? Imam neki svoj odgovor pa ću ga artikulirati. Čemu život ako ne vjerujem kako je moguće učiniti boljim ovaj svijet? Ja ću bar sanjati o tom boljem svijetu (kojeg nastojim živjeti) donoseći u njega osmjeh i lijepu riječ. Sigurno da ne ću nikada prestati sanjati o jednom boljem svijetu, i vraćati se iz sna donoseći iz njega ono najbolje. Osvrćući se na poeziju fra Mladen je rekao: „Da, poezija je čaroban svijet mašte i razmišljanja. Ona izlazi iz srca koje promišlja i osjeća. Ona se pretače u srce čitatelja i tamo zrije. Ona je kao mladi mošt kojem treba vremena da postane pitko vino. Pjesma uglavno dugo zrije u poeti. I nikako ne bi bilo dobro da se bere zelena. Ona zri i otače se u stih koji se pije iz nepresušnog vrela inspiracije. Ako zavirite u neku od ovih knjiga vidjet će te da su moje pjesme strasne. Ispunjene su čežnjom za srećom, radošću, ljubavlju života. Za mene je poezija drugovanje sa Tvorcem svega. A Njegove poruke su uvijek jasne, a pjesnik ih šalje u novim originalnim slikama Ove tri knjižice su jedan moj mali prilog onima koji su na putu, ili su možda zastali na raskrižju i ne znaju kamo bi. Možda je to ona mapa putovanja (iz jedne moje pjesme) izvađena iz njedara. Vjerujte kako je i meni često potrebna. Zato je koristim, evo i nudim svima vama. Živimo u svijetu materije, kojem nedostaje ljubavi. Kad nje nema, onda nedostaje lijepe riječi i osmjeha. Ljubav uvijek prati osmjeh. Zato se on teško može sakriti ako se ima ljubavi. Ja imam tako snažnu potrebu za lijepom riječi.

Vjerujem, dragi prijatelji kako nas je večeras ovdje okupila potreba za lijepom riječi, lijepim druženjem i sve ono lijepo što ide uz to. A vjerujem kako puno lijepoga ima u svakome od nas. Kada bi to udružili gdje bi nam bio kraj!? Ja vidim jedan veliki problem u tome što nam ljudi nisu važni. Ako ljudima pokažete da su vam važni, oni će to i postati. Ovom svijetu treba donijeti mir. Vjerujem kako u svakome od nas postoje sadržaji koji bi nam mogli donijeti mir i zadovoljstvo življenja. Zato je potrebno probuditi te misli i sadržaje. Sve ono što tražimo imamo u sebi. Mi trebamo u samim sebima biti doma.

        Naslovnice ovih triju knjižica nisu slučajne. Od Puta u san, uz Dodir neba ušao sam u Cjelov života. Baš tog cjelova smo itekako svi potrebni. Samo nas on može vratiti nama samima. Mislim kako smo se previše udaljili od onoga što trebamo biti(ljudi koji donose ljubav u ovu našu stvarnost). A ona se teško može donijeti ako je sami ne posjedujemo. Potreban nam je taj Cjelov ljubavi da nas bar na trenutak zaustavi i pokaže nam gdje smo. Bez tog Cjelova teško je odrediti koordinate života.

Svoj govor fra Mladen je završio riječima: Naš život na zemlji nije prostor za kukanje, niti je poligon analize svega što nije dobro. Ovdje smo da pokažemo svoje srce i sve ono što ima dobroga u njemu. Hvala Vam što ste došli i pokazali svoje srce. Baš u srcu je cijeli svemir. U našim srcima postoji jedan bolji svijet kojeg trebamo svi pokazati ja sam ovdje večeras da vam ovim svojim uradcima bar u fragmentima pokažem svoje srce. Nosim Vas sve u svom srcu i Bogu zahvaljujem za Vas. Živjeli! Bog Vas blagoslovio!

        Voditeljica je nastavila: „Hvala fra Mladenu na ovim riječima, želimo mu još mnogo zdravlja, mira i Božjeg blagoslova na njegovom putu,  novih ispisanih stranica i pjesama te da nas uskoro obraduje još jednom zbirkom poezije!

Dragi prijatelji, kolege i gosti, u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zahvaljujem vam se na dolasku u ovolikom broju. Hvala vam na vremenu i pozornosti koje ste izdvojili za našeg velikog prijatelja i pjesnika fra Mladena Rozića, i njegovu poeziju.

Nakon svečanoga odijela večerašnjega Susreta (tribineM) far Andrija ej sudionicimaM podijelilo Zahvalnice, aa voditeljica sive pozvala na nastavak druženja na prigodnom domjenku u drugoj prostoriji ovdje u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak kojim nas je okrijepio darežljivi Franjo Buljan.

Premda se već spustila noć, fra Mladen nas je obdario svijetlom:

„Svjetiljka

 

Bez obzira na  ograničenost vida

oboružaj se svjetlošću.

Iako tebi ne treba,

nikad ne znaš kad će se netko

zaletjeti u tebe.

Susret s drugim ti može pomoći

u provjeri tvoje svjetiljke.

Potrudi se da ne nosiš

ugašenu svjetiljku.

Čovjek uz tebe je provjera tvoje

Svjetiljke.“

Fra Mladen Rozić, je rođen 6. travnja 1957. u Ljutom Docu. Studij filozofije i teologije studirao je u Sarajevu, a završio u Zagrebu. Kao svećenik djelovao je na Širokom Brijegu, Humcu, New Yorku, Čerinu, Tomislavgradu. Sada je župnik Bukovica. On je istinski ljubitelj pisane riječi. Svoje priče i pjesme objavljivao je u časopisu Vitko, glasniku Stazama Svetog Franje i Našim ognjištima, dok su brojne njegove pjesme uglazbljene i izvođene na Zlatnoj harfi. Njegovo Troknjižje - Put iz sna, Dodir neba i Cjelov života - žele postati putokazi izmilili iz duše i šire vedrinu i srž življenja. Fra Mladen je krenuo utabanim stazama hercegovačkih franjevaca, koji su znali posložiti lijepu riječ i od srca ju darovati sivima, napisao je  fra Ante Marić