Naslovica Ukorak s vremenom Predavanje akademika Fabijana Lovrića "Ljubavni zanos u Canzonieru Francesca Petrarce"
Predavanje akademika Fabijana Lovrića "Ljubavni zanos u Canzonieru Francesca Petrarce" Ispis E-mail

Predstavljanje Francesca Petrarche
(1304.-1374.)

U subotu 6. veljače 2016. u Napretkovoj palači u Mostaru akademik Fabijana Lovrića dočarao je Ljubavni zanos u Canzonieru Francesca Petrarche.

Ovjenčani renesansni pjesnik i predavač su zavrijedili kratko predstavljanje.

Prisjetimo se, Francesco je rođen u Arezzu 1304. a preminuo u blizini Padove 1374. godine. Počeo je studirati pravo, ali ga je više zanimala književnost i filologija. Pjesničku veličinu Petrarka duguje talijanskom Kanconijeru – Canzoniere - Pjesmice, na kojem je radio od 1342. Do kraja života – preko 30 godina. Kanconijere je rasporedio u devet različitih oblika. Zbirka sadrži 366 sastavka (317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala) razdijeljenih u dvije skupine pjesama, nastalih za Laurina života te nakon njezine smrti. Izuzme li se nekoliko moralno-religijskih i političkih kancona uzvišenog metra, Kanconijer se, uz ostalo, elegičnim tonom posvećuje ispovjednoj introspekciji lirskog subjekta... Petrarka se smatra začetnikom humanističkih studija, prvim intelektualcem koji je živio od pisanja i prethodnikom moderne lirike… U skladu s oponašanjem prijevode nije moguće razgraničiti od izvornih pjesama. Hrvatski su se petrarkisti služili sonetnim oblikom… Petrarkina je lirika i danas djelatno intertekstualno uporište.“

Akademik Fabijan Lovrić je rođen u Tuzli 13. rujna 1953. godine, u Ljubačama i Kiseljaku završio osnovnu školu, u Tuzli srednju školu i Višu pedagošku akademiju, nakon čega nastavlja daljnji proces usavršavanja; u Beogradu diplomira novinarstvo. U Zadru uspješno završava Visoku učiteljsku školu, a u Zagrebu je odslušao i položio ispite na Poslijediplomskom znanstvenom studiju književnosti gdje radi doktorsku disertaciju. Radi kao učitelj, novinar, urednik i priređivač novih izdanja, kulturni djelatnik, te je dopisnikom mnogih listova i znanstvenih časopisa, između ostalih: The Bridge, Republika, Osvit, Hrvatska misao, Hercegovina franciscana, Zadarska smotra, Dubrovnik, Riječ, Književna rijeka, Priroda, Zadarski list, Zadarski regional, Hrvatsko slovo, Školske novine, Glas koncila, Naša ognjišta, Zvrk, Cvitak, Radost, Modra lasta... Objavljuje znanstvene i stručne radove. Sudjelovao stručnim radom na Školi učitelja 2005. godine u Lovranu “Učenici, učitelji i roditelji zajedno na putu uspješnog odgoja i obrazovanja” (Lovran 10.-11.-12. studenoga 2005.). Za književni rad je nagrađivan te nekoliko puta bio u najužem izboru. Posebno je istaknut na organizaciji i sudjelovanju humanitarnih akcija za pomoć djeci s posebnim potrebama: Knin, Šibenik, Rijeka, Zadar, Tuzla, Dubrovnik, Osijek, Cukrići (Pula), Savica (s Đukom Siroglavićem), Paunovac…

Kanconijer je zbirka pjesama sastavljena od dva dijela. Zahvaljujući ovom djelu, Petrarca je postao slavni pjesnik. Cijela zbirka pjesama bila je rezultat pjesnikove nadahnutosti i velike ljubavi prema Lauri. Pjesnik je Lauru opisao kao nešto božansko, čarobno i anđeoski, ona je oličenje najboljih vrlina i čednosti. No, u isto vrijeme Laura je i okrutna jer zaljubljenom pjesniku konstantno nudi kolebanja koja u njemu pobuđuju nadu, potištenost ili očajanje.
Prvi dio se odnosi na vrijeme tijekom Laurinog života, dok je drugi posvećen periodu nakon njezine smrti. Pjesme su napisane tako da prate tijek ljubavi po vremenu, ali i duhovni razvoj. Lik Laure predstavlja više toga, od Petrarcine ljubavi prema jednoj ženi i težnju za ostvarenjem nečeg skoro nedostižnog.

Iako je Petrarka veličao Lauru do te mjere da su se mogli vidjeti utjecaji prijašnje tradicije kada se žena slavila kao nešto čisto i božansko, Laura je pravi zemaljski lik. U zbirci pjesama se otkrivaju njezina ljepota te moć koju posjeduje i očituje prema zaljubljenom pjesniku.

Prvi sonet ili ”Razasute rime” u kojima se naglasak stavlja na ljubavnu patnju, mladenačko maštanje i umjetničko stvaranje. Radi se o autobiografskoj odnosno intimnoj ispovijesti. Stil je antiteza (“no svak je dugo, sada dobro vidim, o meni brbljo i tiho i glasno”), aforizam (“kratak je san na svijetu htijenje svako”), gradacija (“I plod je mojih tlapnji da se stidim, i da se kajem i da spoznam jasno”…) i metafora (“Vi koji zvukom razasutih rima slušate uzdah što bje srcu hrana”)

U 61. sonetu ljubav je izvor njegova nadahnuća koje ga je proslavilo, što je kasnije poslužilo kao inspiracija za hrv. Petrarkiste. Stilova ima nekoliko: epiteti (lijepi kraj, slatki pečal (bol), blaženi glasi), polisindeton (“Blažen nek’ je dan, i mjesec, i ljeto, i dob, i sat, i čas…”), sinegdoha, metafora i oksimoron. Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.

U 134. sonetu vlada osjećaj nemira bezizlaznosti i unutarnjeg sukoba. Jedan od najpoznatijih soneta koji Zoranić uvrštava u svoj roman ”Planine”. Javlja se nekoliko stilova: anitetza (“po nebu letim, a na zemlju padam”), oksimoron (“led sam, a gorim”), paradoks (“bez vida vidim, nijem glasa ne gubim”) i alegorijske pjesničke slike (“Ona me kazni da sred uza stojim, nit omču driješi, nit okove stež”). Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.
“Kanconijer” se smatra ispoviješću, jednom vrstom romana ili pjesnikova dnevnika koji je vodio više od trideset godina.

Većina stihova u knjizi ljubavnog je sadržaja, ali možemo primijetiti i one političkog karaktera. Pjesnik je u zbirku pjesama ubacio političke opise o trenutnim događajima te je tako njima neposredno komunicirao sa suvremenicima.

“Kanconijer” završava riječju “mir”, što je simbolički jer pjesnik cijelo vrijeme traži tu spokojnost i smirenje duše. Iako teži smirenosti i spokojnosti, ona je baš poput ljubavi voljene žene neostvariva i nedostižna.

Predavanje je popratila violinistica Nikolina Pandža, a sonete je čitala glumica Tina Laco. Sve je pozdravio i s navedenim autorima nazočne upoznao fra Andrija Nikić.

 

* * *

 

ČLANOVIMA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI
I
PRIJATELJIMA I ŠTOVATELJIMA
KNJIŽEVNOG DJELA FABIJANA LOVRIĆA

Poštovani!

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Mostaru, u svom programu rada predvidjela je javno predstavljanje svih svojih članova široj znanstvenoj, kulturnoj i prosvjetnoj javnosti.
Javna predstavljanja Akademijinih članova planirana su na više načina: predstavljanje akademika, pristupna predavanja, predstavljanje stvaralačkih uspjeha, javne tribine, okrugli stolove i dr.

Posebna nam je čast i veliko zadovoljstvo što vas možemo pozvati na javno predavanje akademika Fabijana Lovrića, na temu:

Ljubavni zanos u Canzonieru Francesca Petrarce

Predavanje će se održati u subotu, 6. veljače 2016. u 17 sati.

Uvodno slovo održat će prof. dr. sc. fra Andrija Nikić, predsjednik HAZU

Stihove će govoriti glumica Tina Laco.

Dođite u prostorije HAZU - u Napretkovom domu, ulica Kneza Mihovila V. Humskog b. b. (bivša Liska ulica br. 2), Mostar.

Svojom nazočnošću uveličajte naše slavlje i iskažitete svoje povjerenje i čast prema imenu i djelu našeg člana Fabijana Lovrića

 

Očekujući Vaš dolazak, primite iskrene pozdrave. 

Predsjednik HAZU
Prof. dr. fra Andrija Nikić, v. r.

Predsjednik skupštine HAZU
Prof. dr. sc. Milenko Brkić, v. r.

U Mostaru, 12. siječnja 2016. god.